Ne boj se ručne!

Ako se vratimo unazad u vrijeme učenja vožnje i po­laganja ispita, prisjetit ćemo se riječi naših instruktora koji su nam ponekad govorili stvari koje smo smatrali nevažnim: namještanje ogle­dala, podešavanje položaja sjedenja, pogled u retrovizor prije kretanja i obvezno po­vlačenje ručne kočnice prili­kom parkiranja neki su za­nemarili.
Ima onih koji misle da će puno uštedjeti, ne povuku li ručnu kočnicu, nego samo ostave vozilo u brzini. Up­ravo obrnuto. Povlačenjem ručne kočnice, kočione pa­puče ili kako ih još zovemo “ferode”, ništa se ne troše, one se samo stisnu uz doboš i tako osiguravaju da vozilo ostane nepokretno. Ostav­ljanjem automobila na niz­brdici samo u brzini, pate svi elementi prijenosa, od po­lu­osovina do mjenjača i dife­rencijala, jer su stalno u na­petom stanju. Da je tome tako možete se uvjeriti ako auto pustite na nizbrdici u brzini, a ujutro kad sjednete za volan, najprije potegnite ručnu kočnicu. Tada pri­tisnite kvačilo. Osjetit ćete kao da je automobil “odah­nuo”. tj. u cijelom prijenosu popusti napetost. Ponekad ćete ga teško izbaciti iz br­zine jer su zupčanici u tako jakom zahvatu, da vam treba više snage na ručici mje­njača. Još nešto treba spo­menuti kod starijih vozila, gdje su mjenjači u lošem stanju, ponekad se čini da je ručica u položaju prve br­zine, međutim ona potjera zupčanik u mjenjaču samo do pola njegovog uzubljenja i osiguranja u mjenjaču. Do­voljno je da se netko nagne na auto, pa da zupčanik iz­leti iz ono malo zahvata što ga je imao u mjenjaču i uđe u položaj “lera” Tada treba samo molit Boga da se na nje­govom putu ispriječi ne­ko drugo vozilo, a ne čovjek.
Ručna kočnica se nije puno promijenila od vre­mena kad su povlačenjem drvene poluge na boku blo­kirali kotač. Sastavni dijelovi su joj sajla i ručica u kabini, preko koje se sajla povlači i tako preko mehanizma širi kočione papuče prema do­bošu do momenta blokira­nja.
Posebnog održavanja ne­ma, osim što se na servisnim intervalima u zavisnosti od potrošenih papuča, pode­šava. Ako ne propuste ko­čioni cilindri na zadnjim kotačima, vijek kočionih pa­puča je oko pedeset do osam­deset tisuća kilome­tara, zavisno od kvalitete i načina vožnje.
Današnja vozila imaju kontrolnu lampicu koja sig­nalizira da ručica ručne nije spuštena do kraja, ali ako vam se ipak dogodi da ste vozili “pod ručnom” duže vrijeme, zamjena će biti ne­minovna, jer ste tada papuče “spalili”, tj. materijal od koga su napravljene izgubio je svoj­stvo trenja i postao “sta­klen”. Takve papuče više ne koče kako treba, ali ne samo kod potezanja ručne, nego i u vožnji, normalnim koče­njem nožnom kočnicom, jer iste rade i za ručnu i za nožnu. 
Ne omalovažavajte ručnu kočnicu! Ona je bitan faktor sigurnosti kao i nožna, a kad je povučete, onda neka ne bude povučena do pola, ne­go je nategnite do momenta kad osjetite da je auto stvar­no zakočen. Nježnim i sla­bašnim rukama savjet da prije potezanje ručne treba jače stisnuti nožnu kočnicu i dok je ona pritisnuta, povući ručnu. Isto tako prilikom otpuštanja. Lakše ćete po­tegnuti polugu, jer ste nož­nom kočnicom već napravili skoro cijelu operaciju ko­čenja s manje snage, a polugom samo osiguravate da ostane u blokiranom polo­žaju.